Moby Dick u svijetu parfema

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z #

Kolumne

Moby Dick u svijetu parfema

06/05/07 00:37:51

Spermasti kit (Physeter macrocephalus), ulješura koja je s dužinom do 18 metara i težinom i do 50 tona, najveći je kit zuban ali i najveća životinja sa zubima na Zemlji. Ogromna ulješurina glava ispunjena je organom koji nazivaju spermacet organ. Čitav taj organ ispunjen je tvari koja svojom konzistencijom podsjeca na spermu, pa su je rani kitolovci tako i nazvali.
Nije poznato kada su točno ljudi počeli loviti kitove. Najstariji arheološki zapisi o kitolovstvu nađeni su u Južnoj Koreji, gdje crteži urezani u stijene, nastali negdje oko 7.000 godnie prije nove ere, prikazuju da su ljudi u kamenom dobu lovoli kitove, koristeći čamce i koplja. Lov na kitove utjecao je, kako na razvitak mnogih kultura, tako i na njihovu okolinu. Spermacet je imao iznimnu vrijednost i njegova je potražnja bila iznimno velika u 18. 19. i 20. stoljeću zbog velike mogućnosti korištenja u različite komercijalne svrhe kao što su: od proizvodnje ulja za satove, lubrikanta za fotografske leće i aditiva za motorna ulja, do proizvodnje kozmetike, detergenata i vitamina.

Ali, svijetu parfema, veliki spermasti kitovi, što su se, poput čuvenog albino-kita Mocha Dick-a koji je u blizini obale Južne Amerike potopio kitolovac Essex, tako žestoko suprotstavljali lovcima, dali su izniman dar – ambergris. Ambergris (Ambra grisea, Ambre gris, ambergrease, ili sivi amber) čvrsta, voskasta zapaljiva supstanca, mutno sive ili crne boje, sa šarenim sjenama poput mramora, koja posjeduje osebujan sladak, zemljani miris, sličan isoprophyl alkoholu, proizvod je spermastog kita. On nastaje kao žučna sekrecija crijeva ovog kita, i može ga se naći kako pluta po površini vode, ili nanesenog na pijesak.

Može ga se naći u Atlantskom Oceanu, na obalama Brazila i Madagaskara, također na obalama Afrike, Istočne Indije (Malajskom arhipelagu), Kine, Japanu, Indiji, Australiji, Novom Zelandu i Molluca Otocima. Najveće količine komercijalno prikupljenog ambergrisa dolaze s Bahamskih Otoka i otoka Providence. Ambergris se ponekad može naći i u samom abdomenu kita.

Dok je svjež, ambergris je tamne boje, rijedak i neprijatnog mirisa. Pod utjecajem sunca, morske vode i atmosfere, ambergris poprima svjetliju boju, od srebrno-sive do zlatno-žute nijanse, sve dok na kraju ne postane potpuno bijel. Tada i njegov miris dobija profinjenu i blagu, slatkastu zemljanu notu. Stoga je od najstarijih vremena bio korišten kao supstanca za poboljšanje i učvršćivanje delikatnih i nestalnih mirisa, jer se njegovom upotrebom postiže njihova dugotrajnost. Neki izvori kažu da jedna jedina kap tinkture ambergrisa nanesena na papir i stavljena među stranice knjige ostaje mirisna i poslije 40 dana, a prsti, ukoliko ga se dodirne, mirišu i po nekoliko dana i uz pranje ruku.

Ambergris je bio poznat i smatran je imperijalističkim trgovačkim artiklom u Africi čak 1000 godina prije nove ere. U to vrijeme i Kinezi su poznavali ambergris pod nazivom 'lung sien hiang', ili 'miris zmajeve pljuvačke'. Vjerovali su da ambergris dolazi iz pljuvačke morskih zmajeva koji spavaju na morskim stijenama, a njihova slina kaplje u ocean. Ambergris su poznavali i stari Egipćani, koji su ga koristili kao tamjan. Stari Grci su vjerovali da ambergris dolazi iz izvora u blizini mora. Smatrali su da on pojačava djelovanje alkohola ukoliko bi ga se pomirisalo prije pijenja, ili bio dodan u vino.

Arapi su poznavali ambergris kao anbar i korisitli su ga u liječenju srca i mozga. Oni su također vjerovali su da sirovi ambergris dotječe sa izvora pored mora. U Tisuću i jednoj noći, Sindbad se nasukao na pusti otok i otkrio izvor neprerađenog ambergrisa neugodnog mirisa, koji je plutao do mora poput voska, gdje su ga gutale velike ribe i ponovo vraćale u more u obliku mirisnih gruda, te ge je more izbacivalo na obalu.

U 10. stoljeću, arapski trgovac Ibn Haukal, njegovu je vrijednost stavljao u klasu vrijednosti zlata i crnih robova, i pozivao se na njegovu reputaciju da posjeduje afrodizijačka svojstva. Amber je korišten i u proizvodnji parfema na Bliskom Istoku i Rimskom Carstvu. Uključivali su ga i u farmaceutske recepte. U kuhinji Azije, ambergris je korišten u kao začin. Turci su ka smatrali najbogougodnijom žrtvom Allahu i nosili su ga sa sobom na svoje životno hodoćčašće u Meku.

Legende o nastajanju ambergrisa trajale su dakle, slobodno se može reći, tisućljećima. Marco Polo bio je prvi zapadnjački kroničar koji je ispravno povezao ambergris sa spermastim kitom kojeg je vidio ulovljenog na otoku Soicotra u Indijskom oceanu. Ali, i on mislio da je to sadržina koju je kit izbacio nakon što je pojeo svoj obrok u dubinama mora. Tek je 1783. veliki botaničar Joseph Banks prezentirao rad Dr. Franza Xaviera Schwediawera, Njemačkog liječnika koji je u to vrijeme živio u Londonu. Taj rad, prezentiran Kraljevskom Društvu, zauvijek je stavio točku na zabunu oko ambergrisa i njegovog porijekla – ispravno ga je identificirao kao proizvod često morbidno napuhanog crijeva bolesnih spermastih kitova i povezao njegovu proizvodnju s kljunovima kitove glavne hrane, liganja i sipa.

Dva su francuska kemičara, Joseph-Bienaimé Carentou and Pierre-Joseph Pelletier, 1820. godine, prvi izolirali, karakterizirali i nadjenuli ime ambrein, osnovnom aktivnom misirnom sastojku ambergrisa. Od tada je mnogo toga bilo objavljeno o kemiji spojeva s mirisima sličnim ambergrisu, a posebno o mirisnijim oksidativnim derivatima ambreina, kao što je ambrox. Sve su to labdanoidni terpentini koji se pojavljuju u iznimno velikom mnoštvu biljaka, životinja i mikroorganizama. Biljnom zamjenom ambergrisa služi lijepa biljka Monarda didyma L. Također je klasičan izvor labdanuma i biljka Cistus ladanifer L. ili labdanum, vrsta divlje ruže. Ovi i drugi botanički ekstrati osnova su za učvršćivanje i davanje drvenaste, slatkaste note u modernoj parfemskoj industriji.

Kitovi se više ne love kao nekada jer su neke od vrsta zaštićene. Stoga, zahvaljujući kemiji mi i dalje uživamo u mirisnim amberskim notama koje sadrže naši parfemi. A prekrasni Mobi Dick, čuveni kit, i dalje živi u priči i potsjeća nas na pripadnike svoje vrste koji su, nama parfemoljupcima, dali svoj dragocjeni doprinos, pa sada, nadam se mirno plivaju u dubinama svjetskih mora.

Piše: noor_jehan
Članica PunMiris Cluba

<<< Sljedeći članak | Prethodni članak >>>

Komentari na članak:

Nema jos uvijek komentara. Dodajte prvi!

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati vijesti. Pridružite se!!

Moby Dick u svijetu parfema

Komentari na članak:

Prethodne vijesti iz kategorije Kolumne

Novi komentari na parfemima

Komentari na članke