probala sam ga. kao što 'službeni' opis kaže, to je cvjetni (bijelo cvijeće)-chypre parfem. pomalo mi je retro. zamišljam ga na damama iz 50-tih godina prošlog stoljeća, u strogim, uskim kostimima. klasična elegancija, strogih ravnih linija, bez suvišnih detalja i suvišne ekstravagancije.
ujedno me podsjeća i na sve chypre parfeme koje sam dosad iskusila: givenchy III, YSL - Y, miss dior i od kasnijih paloma picasso (OK - probala sam ih valjda još, ali ovi mi sad padaju na pamet), no ne sviđa mi se više od ijednog od njih, naprotiv; (svi navedeni su mi se sviđali). podsjeća me i na chypre parfeme koji mi se ne sviđaju: sisleyeve eau de soir i soir de lune, koji su mi prejaki i ne bih ih mogla nositi. white patchouli je definitivno blaži, lakši, razvodnjeniji od njih, ali u jednoj fazi i znatno gorči, što mi se baš ne sviđa.
dakle, prve note su: bijelo cvijeće i svježa, ali oštra, reska chypre/mahovinasta nota... u srednjoj fazi na mojoj koži parfem postaje prilično gorak (zelen i gorak). kad se razviju bazne note, chypre note postaju malo pitomije, ali i dalje je tu ona zelena chypre reskost.
opći dojam: parfem je više formalan i služben nego romantičan i senzualan, više dnevni nego večernji.
koliko god je *black orchid* toma forda zabljesnuo i šokirao kao nešto stvarno novo, ekstravagantno i posebno, sa svojim notama tartufa i čokolade i bezobraznim, jakim tonovima incensa, začina, white patchouli ostavlja dojam već viđenog, nipošto naročito originalnog, već retro chypre parfema, ideje izvučene iz mamine ili bakine ladice.
11/13/08 12:45:41