Najpre, nisam ga dozivela kao cvetni drveni mosusni. Ovo bi pre bio orijentalni cvetni, cak orijentalni drveni sa slatkom, gurmanskom primesom.
Iris je zaista puder, cist puder. Moram da priznam da bergamot, a narocito aldehide uopste ne osecam, sto je u mom slucaju dobro. Odmah po nanosenju (i zaista, budite vrrrrlo stedljivi, po jedan spric na par ciljanih mesta je sasvim, sasvim dovoljan!) zapljusnuo me je iris, jedan tezak, gotovo opor i u isto vreme beskrajno zasladjen, a opet tako neverovatno privlacan iris. Ukoliko volite ovaj cvet, ovde nema greske.
Tezak puder me iskusava. Volim puder i pristajem, prepustam se, mada me na momente ljuti njegova bezobrazna direktnost. U nekom trenutku iris se pripitomljava, postaje skoro drven, navlaci secerno-vanilastu koricu gotovo kao kolacic napravljen po starom receptu, sveze izvadjen iz rerne i malo zacinjen nekim tajnim sastojkom.
Drsko dugotrajan. Nagovestava vanilasto-duvanastu bazu koja umiruje, umiruje.
Mocan, prefinjen u svojoj sirovosti, kontroverzan i beskompromisan.
Koliko god da razliciti bili, a ista ih pokoravajuca silovitost spajala, uz L'Erbolario Iris i Vivienne Westwood Boudoir mogu imati ceo svet.
02/09/10 05:42:50